Sušenje sena na napravama

Sušenje sena na napravama je bolji način sušenja, u poređenju sa sušenjem na zemlji. Smanjuje se gubitak zbog nepovoljnog uticaja vremenskih neprilika, kao što su kiša i jak vetar. Takođe se umanjuje uticaj jakog sunca, a istovremeno povećava mogućnost strujanja toplog vazduha kroz krmu koja se suši.

Više o metodama za sušenje krme na zemlji možete saznati ovde.

Ovi metodi sušenja su mnogo efikasniji, u poređenju sa sušenjem na zemlji, zato što je krajnji proizvod bogatiji hranjivim materijama kao što su vitamini, provitamini i proteini.

Postoji mnoštvo naprava koje su se u praksi pokazale kao korisne, efikasne i jeftine za pravljenje. Uz malu, do skoro nikakvu, investiciju, moguće je sklopiti ih i korisiti dug niz godina. Ovo zahteva veći utrošak ljudskog rada, u poređenju sa sušenjem na zemlji, ali se isplati jer je moguće dobiti, tj. sačuvati od propadanja, najmanje 20 posto sena.

Sušenje sena na napravama kao što su plastovi i rozge (biljke)

Za sušenje sena na ovaj način neophodno je uzeti prirodno deblo prečnika oko 15 cm i duže 3-4 metra. Deblo se ukopa u zemlju i provenula krma za sušenje se nabacuje oko njega. Nužno je istaći da krma mora biti provenula, kako ne bi došlo do kišeljenja svežeg bilja i gubitka kvaliteta. Sveže pokošenoj krmi je dovoljno da provede 6-9 sati na suncu kako bi provenula.

Glavna odlika rozge je da se bočne grane debla ne uklanjaju, nego se krate na 20-30cm dužine te takvo deblo na kraju podseća na četku za čišćenje flaša, dok je kod plasta deblo (motka) skroz ogoljena. Šta god da je pri ruci može da se iskoristi, nije nikakav problem.

Na jednu rozgu ili plast obično se nabacuje 150-300kg provenule krme, i može se očekivati prinos od 80-120kg sena. Vreme koje je neophodno za sušenje zavisi od trenutnih meteoroloških uslova. U najboljem slučaju na sušenje ode dva do tri dana, a ukoliko ima kiše i visoke vlažnosti u vazduhu proces može da traje i do dve nedelje.

Sušenje sena na napravama piramidalnog i prizmatičnog oblika.

Princip sušenja na ovim konstrukcijama je apsolutno isti kao na plastovima i rozgama, a jedina je razlika u pravljenju konstrukcije.

Piramide se prave tako što se uzmu tri motke debljine 8-12cm i dužine 3-4m, koje se pobadaju u trougao, tako da između njih ima oko metar rastojanja. Motke se pri vrhu vezuju i, radi veće stabilnosti, na svakih 40-70cm, mogu da se zakucaju poprečne letve. Poželjno je da letve „vire“ oko 10cm sa stane svake motke. Na jednu piramidu se obično stavlja 300-500kg provenule krme koja, obično na kraju procesa sušenja, daje oko 200 kg sena.

Umesto da se motke pobadaju u trougao moguće je pobosti i vezati ih tako da izgledaju kao krov kuće. Ovaj metod sušenja je poznat kao sušenje na nogarama. Motke koje se koriste su obično 2-2,5m dugačke i pobadaju se u dva reda (špalira) na rastojanju 2,5-3,5m. u samom redu, i 1,5-2,5m međuredno. Vezuju se pri vrhu i zakucavaju se poprečne letve isto na 40-70cm. Dužina je krova tj. nogara, je proizvoljna. Ovaj sistem sušenja ima veliku prednost, u odnosu na mnoge druge, zato što omogućuje cirkulaciju toplog vazduha sa gornje i sa donje strane, i tako brže suši krmu.

Seno može da su suši na žici, skoro kao veš. Pobadaju se čvrsti stubovi dužine 2,5-3m koji mogu da budu od metala, betona, jakog drveta ili jake plastike, na rastojanju od 3-4m. Između stubova se provlači žica u više redova. Redovi treba sa jedne strane stuba da imaju međurazmak od 40cm, a sa druge 60-100cm. Provenula masa se gura između žica počev od dole pa se ide ka gore. Dužina špalira stubova je proizvoljna i preporučljiv maksimum je 50m. Ovaj sistem je kod nas poznat kao „švedski jahač“, iako se drugde u svetu zove norveški način.

Sušenje sena na napravama

Prikaz naprave za sušenje sena. Fale joj poprečne letve kako bi funkcionisala kao krovolika sušilica a sa druge strane se na ovu konstrukciju može gledati kao improvizovani švedski jahač.

Sušenje na kozolcima tj. kozlacima

Sušenje sena na napravama kao što što su kozolci je najefikasnije. Kozolac se pravi slično kao i konstrukcija kod norveškog načina sušenja, s‘tim što se na konstrukciju doda još i krović od drveta, lima, crepa itd. Poprečne letve mogu da budu od žice, mada se preporučuje drvo, a međurazmak iznosi 50-70cm. Moguće je napraviti dva paralelna kozolca i pokriti ih istim krovom i na taj način se duplira proizvedena količina sena.

Nakon sušenja seno je najbolje balirati. Baliranje se može sprovesti traktorskom ili ručnom balirkom.

Više o ručnoj balirci možete saznati ovde.