Fikus – rod koji je nadživeo dinosauruse

Ficus (morate) je rod broj preko 200 vrsta rasprostranjenih u tropskim i subtropskim predelima sveta. Ovaj rod je izuzetno star i smatra se da je nastao pre 60-80 milona godina (doba dinosaurusa). U svojoj postojbini raste kao drvo, žbun ili puzavica. Najstariji živi fikus nalazi se na Šri Lanki i posađen je 288 godina pre nove ere. Listovi su zeleni, kožasti, sjajni, zimzeleni. Svi delovi biljke luče mlečni sok koji može izazvati alergijske reakcije pri kontaktu sa kožom ljudi i životinja.

Ovom rodu, pored dekorativnih vrsta pripadaju i vrste koje se gaje u ekonomske svrhe Ficus gummifera, i Ficus radula od kojih se dobija sirovina za proizvodnju kaučuka. Osim toga ovom rodu pripadaju i neki jestive vrste kao Ficus carica – smokva i Ficus ponifica čija se kora koristi za jelo.

Ficus elastica je najzastupljenija lisno dekorativne vrsta ovog roda. Poreklom je iz Indije i ostrva Malajskog arhipelaga gde dostiže visinu i do 30 m. U kulturi najčešće raste kao uspravno ne razgranato do slabo razgranato stablo visine jednog do dva metra. List je duguljast na kraju sužen lancetast, kožast tamno zelene boje sa lica a sa naličija je bledo zelene boje.Liska je povijena na niže u odnosu na centralno stablo.

Ukrasni fikus

Gaje se nekoliko varijeteta ove vrste kao:

  • Ficus elastica albovariogata čij je list i šatirano belo žutom bojom;
  • Fikus elastika aurco marginalno zeleni listovi sa zlatno žutom ivicom,
  • Ficus decoraovu vrstu mnogi smatraju varijetetom Ficus elasticae List je kožast tamno zelene boje, jajastog oblika. Položaj lista u odnosu na stablu uspravan, sa naličija je crvenkasto obojen U svakom pogledu ovaj fikus je dekorativniji od prethodnog. Mana mu je što se teže oživljava i što je prethodnog osetljiviji,
  • Ficus australis / Ficus rubiginosa – još u početku raste grmoliko i razgranato. List je jajast, svega 10 cm dužine, sa lica zelen sa naličija crvenkasto rđav,
  • Ficus pandurata / Ficus lyrata se danas retko sreće u kulturi. Odlikuje se krupnim, skoro četvorougaonim, kožastim listovima sa izraženom nervaturom i uspravnog je položaja u odnosu na glavno stablo,
  • Ficus stipulataFicus pumila – je puzava vrsta fikusa. Odlikuje se dugim, razgranatim tankim stablom sa sisaljkama uz pomoć kojih se pričvršćuje za podlogu. Listovi su srcastog oblika tamno zelene boje, bez sjaja, sitni i veoma brojni. Ova vrsta je pogodna za pokrivanje zidova i stvaranje zelenih zavesa u zatvorenom prostoru.

Razmnožavanje

Fikusi se razmnožavaju semenom i reznicama. Dobijanje biljke iz semena su sitnijih i užih listova i vrlo sporo rastu. Ovaj način razmnožavanja se retko korisiti u praksi.

Razmnožavanje reznicama je uobičajeni način razmnožavanja. Za matičnjake se o da biraju krupne, jedre i zdrave biljke. U tom smislu najbolje je imati starija stabla sa kojih se svake godine seku reznice.U narednoj godini izraste još veći broj mladih izdanaka  koji će se upotrebiti za reznice . Matična stabla se drže u velikim drvenim sudovima i neguju uz obilno prihranjivanje. Preko leta mogu se izneti napolje na svetla mesta, zaklonjena od vetra. Biljke treba obilno zalivati i orošavati. Dobro gajena matična biljka treba da proizvede oko 100 vršnih reznica i veći broj reznica sa jednim pupoljkom. Zahvaljujući ovoj osobini fikus je uspeo da opstane i preživi haos koji je nastao tokom velikog istrebljenja vrsta. 

Za pravljenje reznica važno je izabrati momenat kada su biljke puna sokova. Najbolje vreme je od januara do polovine marta. Pravljenje reznica vrši se oštrim nožem kako bi rez bio gladak . Rez treba praviti koso ispod članka. Vršne reznice imaju tri do četiri listića, dok se reznice sa stabla uzimaju dužine 2-3 cm i sa jednim ili dva pupoljka odnosno lista. Uspeh u ožiljavanju je daleko veći ako reznice imaju dva pupoljka i mnogo brže rastu. Mogu se praviti reznice i sa jednim pupoljkom ali je procenat oženjenih biljaka manji i te biljke su slabije. Reznice se moraju uzeti sa polu drvenastih delova stabla. Odrezane reznice se ostavljaju nekoliko sati na suvom vazduhu kako bi se rez zasušio.

List fikusa

Nega reznica

Da bi osigurali uspravan rast i stabilnost uz reznicu se stavlja tanja pritka oko koje se uvija i vezuje list. Savijanjem lista u rolnu uštedi se na prostoru pri sadnji reznica. Ukoliko su reznice sa dva članka onda se na mestu između dva članka (internodiji) i sa donje strane pravi rez. Zatim se reznice sade u male saksije ispunjene smešom lisnjače, klijališne zemlje treseta i peska u odnosu 3:2:1:1. Temperatura zaštićenog prostora se kreće od 25-30°C. Održava se stalna umerena vlaga zemljišta i vazduha. Ukoliko su svi uslovi zadovoljeni ožiljavanje traje četiri do pet nedelja. Za ubrzano ožiljavanje neophodno je ravnomerne održavanje vlage i temperature. Najbolje je ako se u zaštićenom prostru improvizuju komore od stakla ili folije. Posle oživljavanja vrši se često provetravanje kako bi se biljke postepeno prilagodile na uslove spoljne sredine.

DODATAN INFO: Više o zaštićenom prostoru saznajte ovde.

U toku leta biljke se dva puta presade i čuvaju u dubokim toplim lejama. Redovno se zalivaju, proveravaju i orošavaju. U toku jedne godine dobro negovane biljke treba da izrastu od 70 do 100 cm. Dobro je biljke u toku vegetacije prihraniti 1% rastvorom kompleksnog mineralnog đubriva koje se sastoji od 50 g superfosfata, 40g amonijumove šalitre, 20 g kalijumove soli u 10 l vode. Prihranjivanje treba kombinovati sa zalivanjem. Na svakih osam zalivanja vodom izvršiti i zalivanje djubrivima. Do kraja septembra biljke ostaju u lejama, a zatim se ponovo unose u topao zaštićen prostor sa temperaturom 15-18°C. Da se dobije razgranat oblik fikusa treba na visini od 1,2-1,5 m odrezati vrh stabla. Orezano mesto treba posuti ugljenom prašinom radi zaštite.

DODATAN INFO: Više o toplim lejama možete saznati ovde.

Nega i mesto za fikus

Fikus je veoma cenjena biljka za dekoraciju svetlih i umereno toplih prostorija. Zimi temperatura u prostoriji ne sme da bude niža od 10ºC i mesto na kome se nalazi mora biti svetlo, daleko od izvora toplote i zaklonjeno od promaje. Zalivanje se vrši umereno (bolje ređe), odstajalom vodom čija je temperatura za 1-2=C veća od temperature vazduha u prostoriji.