Lisna rđa ječma (Puccinia hordei)

Lisna rđa ječma (Puccinia hordei) je gljivična bolest koja napada ječam i njemu slična strna žita iz porodice trava (fam. Poaceae)

Simptomi lisne rđe ječma

Javlja se u svim rejonima gajenja, ali značajne štete pričinjava u prohladnim krajevima. Simptomi se manifestuju u vidu žućkasto-mrkih mrlja. Mrlje se prvo se javljaju na listovima a kasnije i na rukavcima. Bolest se retko javlja na klasu. Ukoliko je jak napad, dolazi do opšteg žutila obolelog lišća ječma. Te mrlje su ustvari vrećice koje sadrže velik broj spora koje je proizvela gljivična kolonija. Sama kolonija se nalazi i raste u provodnim snopićima. Tako kolonija osvaja biljno telo. Pojava rđastih mrlja ukazuje da je gljivična kolonija lisne rđe ječma narasla dovoljno i spremna za dalje razmnožavanje. Nakon što vrećice puknu spore se oslobađaju i lete po neposrednoj okolini i nataj način mogu zaraziti još biljaka.

Učestalost i vreme napada

Povoljna temperatura za napad je 20-25°C i napad se može očekivati tokom cele sezone gajenja. Najčešći okidač za napad lisne rđe ječma su jake kiše, zabareno zemljište ili brze i česte smene kišovitog i sunčanog vremena.

Prelazni domaćini

Prelazni domaćini su žetveni ostatci i samoniklo bilje koje raste oko parcele.

Lisna rđa ječma (Puccinia hordei) na stabljici

Lisna rđa ječma (Puccinia hordei) na stabljici

Suzbijanje lisne rđe ječma

Plodored je prva preventivna mera koja se uzima u obzir. Ječam i njemu slične žitarice bi trebao da se vrati na parcelu tek nakon tri do četiri godine. Višegodišnje uzastopno gajenje na istoj parceli (monokultura) se izbegava.

Ukoliko nije moguće izbeći monokulturu neophodno je gajiti sorte i hibride koji su otporni na jisnu rđu ječma. Otporno ne znači i imuno. Šansa da dođe do pojave je manja ali i dalje prisutna.

Uništavanje samoniklih biljaka u jesen pre setve. Košenje samoniklog bilja oko parcele će znatno pomoći jer se smanjuje broj mesta na kojima lisna rđa ječma može naći prelaznog domaćina.

Upotreba hemijskih sredstava za direktno suzbijanje dolazi u obzir ali postoje dva kritična perioda u kojima se prskanje ne preporučuje. Prvi je period cvetanja zato što može doći do oštećenja polena. Drugi je minimalan broj dana koji mora proći od zadnjeg prskanja do žetve (karenca). Poštovanjem karence se garantuje da se ljudi i životnje neće otrovati ukoliko jedu ječam koji je bio tretiran fungicidom.

Pre upotrebe preparata detaljno pročitati uputstvo. Radi efikasnije upotrebe i izbegavanja neželjenih posledica koje mogu da nastanu upotrebom preparata konsultovati se za zaštitarom ili fito farmaceutom.